U Srbiji niko ne želi da nosi kacigu dok vozi bicikl - evo koliko to može da nas košta

Iako se sezona letnjih odmora završila, to ne znači da neće biti još lepih dana koje možemo provesti van kuće. Štaviše, mnogi će svaki sunčani dan iskoristiti za svoju omiljenu aktivnost – vožnju bicikla.

No, bilo da ga koristi da se odveze negde u prirodu, bilo kao za životnu sredinu neutralno prevozno sredstvo za vožnju po gradu, na jednu stvar malo koji biciklista misli. U pitanju je zaštita njega samog, odnosno mogućnost da u slučaju da dođe do nekakve nezgode, značajno umanji rizike od ozbiljnih zdravstvenih posledica.

A ko u svom životu ne bi voleo da smanji rizike da mu se nešto loše desi, bez obzira na to da li je u pitanju rizik od vožnje bicikla, UV zračenja, nepravilne ishrane ili duvanskog dima, posebno ako je za smanjenje potencijalne štete potrebna samo mala promena navika?

Zvanična statistika upozorava nas da na godišnjem nivou u Republici Srbiji život izgubi oko 50 biciklista, dok ih oko 1.400 bude teže ili lakše povređeno, što uopšte nije zanemarljiv broj. Što se tiče pravila koja bi biciklisti trebalo da poštuju, naš Zakon o bezbednosti saobraćaja na putevima, između brojnih tačaka o samoj vožnji, propisuje da tokom noćne vožnje, bicikl mora da ima upaljeno jedno belo svetlo na prednjoj strani i jedno crveno svetlo na zadnjoj strani (član 81, stav 5).

Iako u samom zakonu ni reči nema o kacigama, svetloodbojnim prslucima, trepćućim svetlima, reflektujućim trakicama i štitnicima za ruke, kolena i laktove, eksperti iz Agencije za bezbednost saobraćaja u svojim akcijama uvek savetuju bicikliste da obavezno koriste sve pomenute stvari. Oni posebno ističu kacigu, za koju tvrde da može sačuvati život ili ublažiti povrede.

Takođe, i u većini razvijenih zemalja nošenje kacige i svetlećeg prsluka je i dalje samo na nivou preporuke, a njihovom nošenju opiru se i brojna biciklistička udruženja kako u svetu, tako i kod nas.

S druge strane, ako pitamo istraživače, a pogotovo neurohirurge u hitnim službama, oni imaju da poruče jednu stvar – ne igrajte se, već stavite kacigu. Kako kažu, nošenje kacige dramatično smanjuje rizik od povreda glave i lica kod biciklista koji su učestvovali u sudaru, čak i ako se radi o sudaru s motornim vozilom.

Istraživanje iz 2019. godine sprovedeno u Velikoj Britaniji, koje se bavilo uticajem korišćenja biciklističke kacige na ozbiljne traumatične povrede mozga i smrtnost u nacionalnom uzorku od preko 11.000 biciklista, pokazuje da je 47,6% pacijenata koji nisu nosili kacigu pretrpelo ozbiljnu povredu mozga, u poređenju sa 19,1% pacijenata koji kacigu jesu nosili.

Kada je reč o konceptu smanjenja štete, tu definitivno prednjači Velika Britanija. Donosioci odluka su očigledno svesni da neke navike kod ljudi jednostavno nije lako odmah iskoreniti, već je prvi korak ka rešenju smanjenje štete koja može nastati nekim ljudskim ponašanjem.

Poslednjih godina u javnosti je aktuelna tema o tome kako se Britanci bore sa smanjenjem štete koja može nastati pušenjem cigareta, pa njihovi zakoni podržavaju korišćenje manje štetnih alternativa za one pušače koji nisu spremni da se odreknu ove navike. 

Iako je nošenje kacige za sada još uvek preporuka više nego obaveza, sve ovo su mali koraci koje pojedinac može već sada da napravi da bi smanjio rizik, ako je to već u njegovoj moći.

Isto važi i za mnoge druge svakodnevne stvari: od štetnog UV zračenja možemo se zaštititi nanošenjem adekvatnih krema, a od posledica loših navika kao što su loša ishrana ili pušenje klasičnih cigareta, pronalaženjem manje štetnih alternativa.